DNovosti bez cenzure

Prijatelji životinja i ove godine aktivirali su kampanju 'Obitelj na more, a pas na ulicu?'

- Igor Mešin i Rene Bitorajac poručuju: Ne napuštajte životinje!

Udruga Prijatelji životinja, u suradnji s Gradskim uredom za poljoprivredu i šumarstvo grada Zagreba, i ove godine nastavlja kampanju 'Obitelj na more, a pas na ulicu?', s ciljem osvješćivanja javnosti o problemu napuštanja životinja te apeliranja na udomljavanje napuštenih životinja umjesto njihove kupnje.

Svakog ljeta, uoči odlaska na godišnje odmore, povećava se broj napuštenih životinja koje lutaju ulicama, izložene ranjavanju i smrti od automobila, gladi i žeđi te iživljavanju pojedinaca. Građani koji izbacuju dotadašnjega člana obitelji na ulicu krše zakon, pokazuju neodgovornost i nedostatak empatije prema bespomoćnoj životinji te prebacuju odgovornost za zbrinjavanje životinje suosjećajnim građanima i pretrpanim skloništima za napuštene životinje.

Na potrebu odgovorne brige o životinjama kao članovima obitelji u ovogodišnjoj kampanji 'Obitelj na more, a pas na ulicu?' upozorava zabavan i duhovit glumačko-voditeljski par Igor Mešin i Rene Bitorajac, koji s jumbo plakata poručuje: 'Kod bake ili na moru, na jesen svi na broju!'

Plakati će biti postavljeni tijekom ljetnih mjeseci u Zagrebu i drugim hrvatskim gradovima te jasnom porukom pozivati građane da ne napuštaju životinje.

Prilikom snimanja Igor Mešin izjavio je: 'Nema opravdanja za napuštanje životinja. Uvijek se može naći čuvanje, a i psima godi more.', dok je Rene Bitorajac dodao: 'Tko može napustiti životinju, ne može biti dobar niti prema ljudima.'

Prekrasni psi s plakata su štenci Barnie, Bernie, Bornie, Rona, Bara i Virga, dok su na snimanju sudjelovali i odrasli psi Vuki i Kety. To su samo neke od brojnih napuštenih životinja smještenih u Skloništu za nezbrinute životinje grada Zagreba u Dumovcu. Ova kampanja, osim pozitivne i vedre poruke koju šalje, svake godine poziva i na udomljavanje napuštenih životinja s plakata i ostalih smještenih u skloništima diljem Hrvatske.

Iako je napuštanje životinja kažnjivo novčanim iznosom do 15.000 kuna, u Hrvatskoj su i dalje tijekom cijele godine prisutni velik broj napuštenih životinja i nedostatak skloništa za napuštene životinje s politikom neubijanja, a nedostaju i programi edukacije i udomljavanja.

Za projekt 'Ekipa na broju!' fotografije je snimio Goran Katić u studiju udruge Omnibus, stilist je Boris Banović, vizažistica je Nives Spajić, a dizajn plakata izradila je Maja Zaklan. Potporu ovoj kampanji dali su i Gradski ured za poljoprivredu i šumarstvo Grada Zagreba, Iskon, Zale, Arto, Europlakat, Vektor Grupa, Autokuća Cindrić i Replay.

Hrvatska usred Kuvajta! Mora se priznati da je prethodna rečenica pomalo čudna i zbunjujuća za početak članka. No, sve postaje jasno onoga trenutka kada shvatite da se u glavnom gradu Kuwait Cityju nalazi hrvatski kafić koji na najbolji mogući način promovira Hrvatsku kao turističko odredište. Samo ime ”Cro Cafe Dubrovnik” sve govori.

 U Kuvajtu trenutačno borave igrači zagrebačkog malonogometnog kluba Alumnus, koji nastupaju na neslužbenom svjetskom klupskom prvenstvu, pa su iskoristili priliku da posjete kafić. Kuvajćani inače nisu baš informirani o Hrvatskoj, tako da je ovaj oblik promocije i više nego koristan.

Imali smo čast porazgovarati s Krešimirom Barbarićem, jednim od vlasnika. Suradnja djeluje po principu pola-pola, a uz njega je tu i Jefić Dario iz Kastva. Obojica se mijenjaju svakih mjesec i pol dana. Ipak je potrebno da vlasnici nadgledaju rad kafića, zato jer naš sugovornik kaže da su Kuvajćani općenito lijen narod i samo traže priliku za odmorom.

Cro Cafe Dubrovnik aktivno radi na promociji

- Uz pića nudimo i neku osnovnu brzu kuhinju, poput hamburgera i sendviča. Ideja je bila da na ovaj način krenemo s turizmom, da naš kafić bude infopunkt iz kojeg bi počeli reklamirati Hrvatsku kao turističko odredište. Planirali smo promovirati hrvatsku hranu i pića, ali smo na kraju odustali od toga. Proizvodi poput pršuta i vina ne prolaze u Kuvajtu, a ista je priča s vinima i žesticama. Ovdje je zabranjeno konzumirati alkohol. Komplicirana je i procedura uvoza hrane i pića. Stoga na sve druge načine promoviramo Hrvatsku – započeo je Krešimir Barbarić, jedan od vlasnika kuvajtskoj Cro Cafea Dubrovnik.

Kafić se nalazi u Kuwait Cityju u kvartu Salmiya, a ideja je da spomenuti dvojac u narednih nekoliko godina otvori još nekoliko kafića u ovoj državi. Svi bi trebali biti uređeni u hrvatskom stilu sa slikama iz Hrvatske, kao što je slučaj s postojećim Dubrovnikom.

Vizni režim otežava dolazak Kuvajćana

- Ovdje smo od 2006. godine. Krenuli smo s idejom da prodajemo vodu, već smo bili na korak do toga da kupimo jednu punionicu u Bosni i Hercegovini. Logika je bila da Arapima u pustinji treba voda. Međutim, kdošli, vidjeli smo da su sve jake korporacije osigurale ovaj dio i da je voda bila dostupna po niskim cijenama. Na kraju smo ušli u posao s polietilenom, točnije s njegovim granulama. U pitanju su skoro iste granule koje koristi naš Dioki, a dok je on propao, ovdje kod nas cvjetaju ruže i zadnjih šest godina smo zastupnici tog granulata za područje bivše Jugoslavije – kaže Barbarć i dodaje:

- Ideja je da još aktivnije krenemo s promocijom turizma, da počnemo dovlačiti kuvajtske sportske klubove na pripreme i da općenito Kuvajćani vide ljepote Hrvatske. U ljetnim mjesecima si većina uvijek priušti odlazak u Europu, a zašto ne bi izabrali Hrvatsku kao svoje odredište? Nažalost, Hrvatska i Kuvajćani su još uvijek nepoznat pojam. Velika većina turističkih agencija ne zna na Hrvatsku, svima je upitnik iznad glave kada spomenem našu zemlju. Smatram da je glavni razlog vizni režim. Da bi Kuvajćanin došao kod nas, on mora otići u hrvatsku ambasadu u Kairo. Što mislite koliko je njih zainteresirano da uzme svoju obitelj pod ruku i sjedne na avion da bi otišli do ambasade u Egipat? Naravno da nitko nije. Situaciju malo spašava Schengenska viza. Sve druge države su riješile da se vize mogu osigurati u Kuvajtu, ali jedino mi još uvijek kaskamo.

Tridesetak Hrvata boravi u Kuvajtu

Navedeno zaista čudi, posebno iz razloga što je Kuvajt jedna od bogatijih svjetskih zemalja. U njemu ne boravi previše Hrvata, tek oko tridesetak. Nešto više ima ljudi iz Srbije i Bosne i Hercegovine. Uglavnom je riječ o doktorima, inženjerima ili sportašima. Temperature su tijekom ljeta vrlo visoke, prelaze 50 stupnjeva Cezijevih, ali je prednost ta što nema vlage, pa se mogu podnijeti relativno dobro. Za vrijeme Ramazana kafići rade tek od 19.00 sati, tako da je i to nešto novo s čim su se susreli Hrvati. Također, zanimljivo je da se Kuvajćani vole aktivno baviti sportom, ali kao publika nisu aktivni.

- Naš je kafić odlična polazna točka da zainteresiramo što više Kuvajćana. Njih zanimaju samo hoteli s 4 ili 5 zvjezdica, ne zanima ih boravak u apartmanima i kampovima. Naravno da takvi gosti puno troše, a i poznato je da su Kuvajćani jedni od većih investitora u cijelom svijetu. Kod nas to nažalost nije tako, zbog već spomenutih viza i brojnih procedura. Onemogućili smo im lagan dolazak i zaradu od turizma.

Brojne povlastice za Kuvajćane

Ljude u Hrvatskoj će sigurno šokirati podatak da svakih godinu dana netko od vladajućih odluči donirati novac narodu. Cilj je da se vladajući dodatno približe građanima. Tako je nedavno građanima donirano 100 milijuna kuvajtskih dinara, što je 2 milijarde kuna. Pravih Kuvajćana ima nešto manje od milijun. Stoga je svatko, bez obzira bilo u pitanju dijete ili odrastao čovjek, dobio po 100 kuvajtskih dinara. Idući je put opet donirano 100 milijuna kuvajtskih dinara, ali onima kojima je potrebna pomoć. Potom su odgovorne vlasti donijele odluku kojim će se ljudima pomoći kako bi izašli iz problema.

- Projekt s kafićem ide polagano. Dobili smo potporu nekih hrvatskih hotela i hotelskih grupacija. Njih zanimaju ljudi iz Kuvajta kao gosti. Nećemo dići ruke od cijelog projekta, tim više jer Hrvatska ima što za ponuditi, a i uložili smo velike novce kako bi educirali što više lokalno stanovništvo o Hrvatskoj. Idemo naprijed korak po korak, a hoće li proces ići brže ili sporije, sve ovisi o brzini dobivanja viza. Zapravo Kuvajćanima šaljemo poruku da nisu dobrodošli gosti u Hrvatsku. Trebaju li oni nama ili mi njima, odgovor je jasan – rekao je Barbarić.

Nema poreza, nema kamata na kredite

U Kuvajtu nema poreza, a praktički su i režije nepostojeći pojam. Ne postoji ni porez na dobit, a kada se diže kredit, onda Kuvajćani vraćaju samo onoliko koliko su i podigli, bez kamata. Kada stranci podižu, onda plaćaju malene kamate. Kada Kuvajćanin završi fakultet, odmah dobije pravo na kuću. Ako ne želi kuću, dobije gradilište i novac, a ako ne želi ni to, onda dobije novce s kojima može graditi kuću. Uz sve to dobije i 300.000 kuvajtskih dinara za opremanje kuće, a u pitanju je naravno beskamatni kredit.

- Koliko god smo mi nepoznata pojam Kuvajćanima, toliko su i oni nama. U Hrvatskoj nam je teže iz dana u dan. Zato ćemo vrlo vjerojatno rasprodati sve i pozatvarati i taj posao prebaciti u Kuvajt. Kroz promociju Hrvatske kao turističkog odredišta vidimo veliku priliku, a to osjetimo i kroz naš kafić, gdje su ljudi vrlo zadovoljni kada dobiju informacije o našoj zemlji. Ovdje nitko ni ne pita što ćemo sa zaradom, za razliku od Hrvatske gdje se puno mučimo, imamo puno papirologije, a u konačnici nas uništi konkurencija u obliku sive ekonomije. Iskreno se nadam da će se hrvatske institucije pokrenuti i da ćemo se sve više orijentirati prema ljudima iz Kuvajta. Od svega toga možemo imati samo veliku korist. Mi Kuvajćanima baš i ne trebamo, ali njihovi brojni šeici nama sigurno trebaju, jer su oni vrli zahvalni gosti koji bi donijeli korak naprijed hrvatskom turizmu – završio je Barbarić.

Izvor:  http://www.crofutsal.com/futsal/igraci-alumnusa-posjetili-hrvatski-kafic-dubovnik-u-kuvajtu/

Isus, more, sport, kupanje, zajedništvo, molitva... može li ljeto započeti bolje? Tridesetak srednjoškolaca Župe svetog Josipa na Trešnjevci i Župe BDM Gospe Žalosne iz Španskog proveli su prvi tjedan sedmog mjeseca na otoku Krapnju, u kući susreta Emaus, zajedno sa svojim duhovnicima vlč. Jakovom Rađom i vlč. Nikolom Jurkovićem te trima animatorima. Mladi su bili smješteni u malim bungalovima u predivnoj borovoj šumi. Pomalo „robinzonski” način života pružio je jedinstveno iskustvo generaciji koja većinu svog vremena provodi za računalom. I mora se reći - naprosto su uživali!
           
Liturgija, služenje, sport i molitva

Dan je započinjao jutarnjom molitvom časoslova, a nakon doručka slijedila je kateheza koju je vodio vlč. Jakov Rađa, župni vikar župe sv. Josipa. Kateheze su bile vrlo zanimljive i natjerale su naše mlade srednjoškolce na duboko razmišljanje o Božjoj volji za njihov život, ali i na suočavanje sa vlastitim strahovima. Posebno je dojmljivo bilo kada je svaka osoba uzela jedan kamen koji je simbolizirao njihov najveći strah u životu te ga bacio u more koje simbolizira beskrajno Božje milosrđe. Mladi su se izmjenjivali po grupama svakoga dana, a sastojale su se od liturgije, služenja, sporta i molitve. Ostatak dana mladi su uživali u sportskim igrama, kupanju i sunčanju. Prije večere, sastajali su se u grupama i svatko je dobio priliku komentirati jutarnju katehezu i na poseban način izreči što ga je posebno dojmilo u katehezi.

 Svaki dan je završavao s izvorom i vrhuncem vjere, euharistijskim slavljem pod vedrim nebom u kapelici Gospe Lurdske, a za koju su mladi pripremali svoje molitve. Najljepšu priliku susreta sa živim Spasiteljem bilo je u noći sa srijede na četvrtak, kada su se mladi sami ustajali i prekidali svoj san te ga darovali Gospodinu u molitvi i adoraciji. To je bilo posebno vrijeme kada su Isusu mogli izreći svoje najintimnije čežnje i najdublje strahove te kako bi to onda, povjereno Njegovoj brizi, bilo slobodno od njihovih slabašnih nastojanja i urodilo plodom koji je On za njih poželio.

I na kraju, u razgovoru sa srednjoškolcima, to je bilo posebno ljeto u njihovu životu. Srednjoškolsko razdoblje je puno novosti i otkrivanja, stoga je ovo „Ljeto s Isusom” pun pogodak za njihov život jer su spoznali ljepotu i sreću života s Onim koji im je život darovao, a nadasve u novim prijateljstvima, životu u zajednici gdje ne dolazi samo pojedinac do izražaja nego svi zajedno.
Hvala dragome Bogu i vlč. Andriji Vrane kao i zajednici „Kursiljo” koji su nam omogućili svoj prostor i darovali ga nama kroz tjedan dana.

Izvor:  http://www.zg-nadbiskupija.hr/dokumenti/aktualnosti/ljeto-s-isusom-na-otoku-krapnju

Tvrtka HG Spot Informatika napravila je prvi hrvatski pametni telefon Forcebook UltraPhone 40, doznaje Poslovni dnevnik. Uređaj je u prodaju pušten za vikend i to potiho, a već je prodano nekoliko komada.

 Detaljnije informacije o prodaji u HG Spot Informatici zasad nisu željeli otkriti.