[ Generalna ] 09 Jul, 2013 15:17

Svi ljudi dobre volje pozvani su na treće po redu molitveno klanjanje na nakanu pokretanja Socijalne samoposluge u našem gradu, a u organizaciji mjesnog bratstva Franjevačkog svjetovnog reda i Frame. Klanjanje će se održati u četvrtak, 11. srpnja u crkvi Uzvišenja Sv. Križa u Sigetu, poslije večernje svete mise koja započinje u 18:30 sati, a predvodit će ga fra Petar Horvat

Ukoliko ste u mogućnosti, od kuće donesite barem jednu trajnu prehrambenu namirnicu i/ili higijensku potrepštinu koju bi mogli darovati za potrebite. U prethodne dvije akcije sakupljeno je više od 500 artikala. U svibnju je pripremljeno devet paketa od prikupljenih namirnica, dok je u lipnju ukupan broj narastao na četrnaest paketa. Svi paketi su podijeljeni potrebitima.

Autor: Mjesno bratstvo Franjevačkog svjetovnog reda 
[ Generalna ] 09 Jul, 2013 15:08
15 žena koje su napravile abortus odlučile su podijeliti svoja najosobnija i najbolnija iskustva kako bi upozorile druge na duboku bol i patnju koje dolaze kao posljedice abortusa.

„Emocionalno sam bila olupina. Osjećala sam se sljedeći dan prazno, tužno, nijemo... Znala sam da sam napravila ogromnu pogrešku. Iz sveg srca želim da sam postupila drugačije.“
Carrie Camilleri

„Imala sam 18 godina kad sam ostala trudna. U trećem mjesecu trudnoće napravila sam abortus. Otprilike sedam godina kasnije... moje se srce raspuklo, bila sam toliko obuzeta tugom. Kako sam mogla uzeti život svom nerođenom djetetu?“
Tewannah Aman

„Rekli su mi da ću biti izvan svijesti oko osam minuta i da ću se nakon toga osjećati malo nelagodno. Lagali su, to je uništilo deset godina mojega života.“
Mae Abbott

Sonya je napravila abortus i sada savjetuje drugim ženama: „Nemojte to učiniti. Žaljenje radi nepromjenjive odluke je kao da gledaš tužan film iznova i iznova i nadaš se da će ovoga puta drugačije završiti, ali neće, nikada. Kao u pjesmi Whitney Houston - nemojte baciti svoje čudo!“
Sonya Kaye

„Bila sam obmanuta, nije mi rečena istina o tome što abortus znači za život nerođenog djeteta. Nisu mi rekli da je u desetom tjednu trudnoće, u kojem sam ja bila kad sam abortirala, moje dijete već potpuno formirano. Uvjerili su me da radim nešto potpuno prirodno, poput odlaska zubaru radi čišćenja zuba.“
Stephanie Williams

„Nakon prvog abortusa bila sam depresivnija. Razvila sam ljutiti karakter i postala sam vrlo nasilna. Nakon drugog, nisam primijetila nikakvu promjenu. Kad sam ga učinila po treći put, moje samopoštovanje je već bilo stvarno nisko, a nakon četvrtog postala sam izuzetno promiskuitetna i imala sam nagon za samouništenjem. Tijekom godina, sa svakim sam abortusom postajala sve depresivnija i dobivala sam sve više i više kila!
Cecilia Gomez

„Mašina za usisavanje se uključila uzrokujući ogromnu bol. Bila sam uplašena, toliko me jako boljelo. Htjela sam vrištati. Htjela sam da prestane. Odjednom sam shvatila da je beba unutra. Ubijali su moje dijete!“
Michaelene Jenkins
 
 „Rast i sazrijevanje mog odnosa s Bogom uklonilo je bol mojih prošlih grijeha. Samo je Isus jedini iscjelitelj naših boli. Proći kroz proces žaljenja za svojim djetetom, kao što bi prošli za svaku osobu koju ste izgubili, vrlo je važno. Ženama koje su imale više abortusa poručujem da njihov grijeh nije ništa gori od mog jednog abortusa. Grijeh je grijeh! Zatraži oprost od Boga i pokaj se, i Bog više neće stavljati te grijehe pred svoje oči. Kao da ih više nema.“
Jeniece Learned

„Odluka za abortus je bila najveća, najtragičnija pogreška u mojemu životu. Ako postoji išta što mogu posvjedočiti ili učiniti kako bih razuvjerila ženu ili muškarca da se odluči za abortus, ja ću to učiniti.“
Carna Spinella

„Ako abortiraš svoje dijete, to će te dijete proganjati do kraja tvojega života jer ga niti jedno drugo dijete ne može zamijeniti. Vaši problemi neće nestati već će se samo umnožiti. Razgovarajte s drugima koji su učinili abortus, s onima koji su odlučili da neće abortirati, s onima koji su pronašli druge načine kako bi dali život a ne smrt svojoj djeci. Abortirati dijete je pogrešno. Čak i ako ne vjeruješ u to sa sigurnošću, ne bi li bilo pametnije pogriješiti na strani života. Abortus je nepovratan, nakon što je učinjen, nemate više opcija.“
Margaret Carson

„Rečeno mi je da sam ga 'uhvatila' u najboljem trenutku jer je još uvijek samo mala nakupina tkiva (4-6 tjedana). Čovječe, kako sam se zavaravala! U kojem sam neznanju bila.“
Lisa and Will Windham

„Dva tjedna nakon abortusa uhvatili su me trudovi. Zateturala sam u kupaonicu i tamo sam, s mužem pokraj sebe, porodila dio svog djeteta koji je doktor propustio izvaditi. Bila je to glava djeteta. Nakon toga budila sam se usred noći misleći da čujem plač djeteta. Još uvijek imam noćne more u kojima sam prisiljena gledati kako moje dijete trgaju na komade. Jednostavno mi nedostaje. Konstantno se budim i želim ga dojiti, želim ga nositi i to je nešto što mi liječnik nije nikad rekao da ću doživjeti.“
Lori Nerad, bivša nacionalna predsjednica „Žena podvrgnutih abortusu“

„Znam milijune žena diljem zemlje koje se osjećaju kao ja u svezi abortusa. Sve nekako duboko u sebi osjećamo da smo donijele strašnu odluku i niti jedna skovana fraza o izboru i pravima ili pak osporavajuća biološka i fetalna činjenica može ikad izbrisati istinu. Jer mi, kao majke, instinktivno znamo, tijekom mirnih trenutaka samoće, da smo okončale život zasebnog ljudskog bića koje je raslo unutar svake od nas.“
Susan Carpenter-Mcmillan

„Abortus uništava vlastitu sliku vrijednosti i dostojanstva. Prodali su mi i ja sam kupila ideju da je abortus jednostavno stvar izbora. Koristila sam abortus kao kontracepciju sve do četvrtog. U sebi sam pak osjećala da to djelo samo po sebi mora biti pogrešno. Da sam bar malo više razmislila o abortusima kad sam se odlučivala za njih! Da mi je samo jedna osoba rekla: Star to što činiš je pogrešno, to je moglo promijeniti smjer mojega života.“
Star Parker

„Molim vas da shvatite da abortirajući svoje nerođeno dijete nećete učiniti da dijete ode. Vaše će dijete biti u vašem srcu cijeli život. Osjećaj krivnje, srama i usamljenosti nakon abortusa je užasan. Nakon što učinite abortus ne možete se vratiti i to promijeniti.“
Lisa Burroughs


Izvor: Dnevno.hr
[ Generalna ] 09 Jul, 2013 15:06

Pronađeno nedonošče smješteno je u inkubator na Odjelu pedijatrije osječkog KBC-a. Liječnicima i osoblju stiglo je u platnenom "cekeru".

 Tek rođena beba ostavljena je jutros ispred Doma zdravlja u osječkom naselju Jug 2. Pronašao ju je oko 6 sati, kako neslužbeno doznajemo, jedan građanin. Osoblje bolnice djevojčicu je od milja počelo nazivati Zvjezdana.

Dijete je ispred Doma zdravlja pronašao Ivica Mihaljčuk.

Pronađeno nedonošče smješteno je u inkubator na Odjelu pedijatrije osječkog KBC-a. Liječnicima i osoblju stiglo je u platnenom "cekeru". Svi su se odmah "sjatili" oko curice i rekli: "Naš zvijezda je rođena!". Curica koja je tek došla na svijet tako je dobila ime Zvjezdana. Kako su izvijestili iz KBC-a Osijek, dijete je rođeno osam tjedana prije vremena. Teško je 1800 grama i dugačko 44 centimetara. Pretpostavlja se da je rođeno sat vremena prije nego što je ostavljeno pred Domom zdravlja.

– U dobrom je stanju i samostalno diše. U inkubatoru će biti dok ne bude zrela, odnosno dok ne bude mogla samostalno jesti – rekla je neonatolog dr. Vesna Milas. Nakon svega, brigu o djetetu preuzet će osječki Centar za socijalnu skrb.

Izvor:  http://www.vecernji.hr/vijesti/osoblje-bolnice-napustenoj-bebi-dalo-ime-zvjezdana-clanak-581395

[ Generalna ] 09 Jul, 2013 15:01
U Mali dom stigla je poruka - djeca s odjela dječje onkologije i hematologije KBC Rebro žele nositi narukvice prijateljstva Malog doma. Njih par poslali su nam fotke. Evo naših velikih prijatelja s njihovom asistenticom Anom ♥
[ Generalna ] 09 Jul, 2013 14:58
«Idite i učinite sve narode učenicima mojim!» (Mt 28,19) Dragi mladi, želim da do svih vas dopre moj pozdrav pun radosti i ljubavi. Siguran sam da su se mnogi od vas vratili sa Svjetskog dana mladih u Madridu snažnije "ukorijenjeni i nazidani na Kristu, čvrsti u vjeri" (usp. Kol 2, 7). Ove smo godine, u raznim biskupijama, radosno slavili svoju pripadnost Kristu, nadahnuti temom: "Radujte se u Gospodinu uvijek!" (Fil 4, 4). A sada se pripremamo za predstojeći Svjetski dan, koji će se slaviti u Rio de Janeiru, u Brazilu, u srpnju 2013. Želim vas prije svega ponovno pozvati da sudjelujete u tom važnom događaju. Glasoviti kip Krista Otkupitelja, koji dominira tim lijepim brazilskim gradom, bit će za nas rječiti simbol. Kristove raširene ruke znak su njegove želje da zagrli sve one koji će mu doći a njegovo srce predstavlja beskrajnu ljubav prema svakom od nas i prema svakoj od vas. Pustite da vas on privuče k sebi! Doživite to iskustvo susreta s Kristom zajedno s mnogim drugim mladima koji će pohrliti u Rio da sudjeluju na idućem svjetskom susretu! Pustite da vas on ljubi i bit ćete svjedoci koje svijet treba! Pozivam vas da se pripravite za Svjetski dan u Rio de Janeiru meditirajući već od sada o temi susreta: "Pođite i učinite mojim učenicima sve narode" (usp. Mt 28, 19). Riječ je o velikom misijskom pozivu koji je Krist ostavio čitavoj Crkvi i koji ni danas, nakon dvije tisuće godina, nije izgubio na svojoj aktualnosti. Sada taj poziv mora snažno odjeknuti u vašem srcu. Godina priprave za susret s Rijom podudara se s Godinom vjere, na početku koje je održana Biskupska sinoda čiji su radovi bili posvećeni "Novoj evangelizaciji za prenošenje kršćanske vjere". Drago mi je da ste i vi, draga mladeži, uključeni u taj misijski polet čitave Crkve. Pomoći drugima da upoznaju Krista je najdragocjeniji dar koji možete dati drugima. 1. Urgentan poziv Povijest pokazuje koliki su mladi svojim velikodušnim sebedarjem dali veliki doprinos Božjem kraljevstvu i razvoju ovoga svijeta naviještanjem evanđelja. Oni su s velikim oduševljenjem pronosili Radosnu vijest o Božjoj ljubavi očitovanoj u Kristu, koristeći se tada dostupnim sredstvima i mogućnostima koji su bili daleko skromniji od onih kojima mi danas raspolažemo. Tu mislim, naprimjer, na blaženog Josea de Anchietu, mladoga španjolskog isusovca iz 16. stoljeća, koji je pošao u misije u Brazil a nije bio navršio ni dvadeset godina života i koji je postao veliki apostol Novoga svijeta. Ali mislim također na one među vama koji se velikodušno posvećuju poslanju Crkve. U to sam se osvjedočio – što je za mene bilo ugodno iznenađenje – o Svjetskom dan mladih u Madridu, osobito u susretu s volonterima. Mnogi se mladi ozbiljno pitaju je li život nešto dobro i teško im je pronaći svoj put. No, općenito uzevši, mnogo je i onih koji se pitaju što mogu učiniti u današnjem svijetu koji je suočen sa silnim nevoljama. Svjetlo vjere prosvjetljuje tu tamu. Ono nam pomaže shvatiti da svaki život ima neprocjenjivu vrijednost, jer je plod Božje ljubavi. Bog ljubi sve, čak i one koji su otpali od vjere ili ne mare za njega. Strpljiv je i čeka. Štoviše, dao je svoga Sina, umrlog i uskrslog, da nas oslobodi od svakog zla. A Krist je poslao svoje učenike da svim narodima donesu taj radosni navještaj spasenja i novog života. Crkva, nastavljajući to evangelizacijsko poslanje, računa također na vas. Draga mladeži, vi ste prvi misionari među svojim vršnjacima! Na kraju Drugoga vatikanskog koncila, čiju 50. obljetnicu slavimo ove godine, sluga Božji Pavao VI. predao je mladićima i djevojkama iz čitavog svijeta Poruku koja započinje ovim riječima: "Vama, mladići i djevojke iz čitavog svijeta, Koncil želi uputiti svoju posljednju poruku. Jer vi ste ti koji ćete preuzeti baklju iz ruku svojih otaca i živjet ćete u svijetu najmasovnijih promjena ikad zabilježenih u povijesti. Vi ste ti koji ćete, vodeći se najboljim primjerom i učenjem svojih roditelja i učitelja, oblikovati buduće društvo: vi ćete se spasiti ili nestati s njim". Pismo se zaključuje apelom: "Izgrađujte s oduševljenjem svijet bolji od sadašnjega!" (Poruka mladima, 8. prosinca 1965.). Dragi prijatelji, taj je poziv vrlo aktualan. Prolazimo kroz jedno posebno povijesno razdoblje: tehnološki napredak nam je pružio nove i neslućene mogućnosti interakcije među ljudima i narodima, ali globalizacija tih odnosa bit će pozitivna i pomoći će svijetu da raste u čovještvu samo ako ne bude utemeljena na materijalizmu već na ljubavi, jedinoj stvarnosti koja može ispuniti srca sviju i ujediniti ljude. Bog je ljubav. Čovjek koji zaboravi Boga gubi nadu i postaje nesposoban ljubiti svoga bližnjega. Zato je prijeko potrebno svjedočiti Božju prisutnost da bi je svatko mogao iskusiti. O tome ovisi spasenje ljudskog roda i spasenje svakog od nas. Svaki onaj koji razumije tu potrebu, ne može a da ne zavapi zajedno sa svetim Pavlom: "jao meni ako evanđelja ne navješćujem" (1 Kor 9, 16). 2. Postati Kristovi učenici Taj misijski poziv vam je upućen također zbog jednog drugog razloga, to jest zato jer je to neophodno za naš osobni hod u vjeri. Blaženi Ivan Pavao II. pisao je da se "vjera učvršćuje darujući se" (Enc. Redemptoris missio, 2). Kada naviještate evanđelje i vi sami rastete jer se sve dublje ukorjenjujete u Krista i postajete zreli kršćani. Misijska zauzetost je bitni vidik vjere. Ne možemo biti pravi vjernici ako druge ne evangeliziramo. Navještaj evanđelja mora biti plod radosti što ste susreli Krista i u njemu pronašli stijenu na kojoj ćete graditi vlastiti život. Zalažući se u služenju drugima i naviještanju evanđelja, vaši životi, tako često rastrgani zbog vaših raznih aktivnosti, naći će svoje jedinstvo u Gospodinu. Vi ćete također izgrađivati same sebe, rasti i sazrijevati u čovještvu. Ali, što znači biti misionar? To prije svega znači biti Kristov učenik. To znači uvijek iznova osluškivati poziv da ga slijedimo i svoj pogled upremo u njega: "učite se od mene" (Mt 11, 29). Učenik je osoba pozorna na Isusovu riječ (usp. Lk 10, 39), netko tko priznaje da je on Učitelj koji nas je ljubio dotle da je dao svoj život za nas. Zato svaki od vas mora dopustiti da ga svakoga dana oblikuje Božja riječ. Ona će vas učiniti prijateljima Gospodina Isusa i osposobiti vas da druge mlade ljude dovedete do prijateljstva s njim. Potičem vas da se spominjete darova koje ste primili od Boga tako da ih možete prenositi drugima. Naučite čitati svoju osobnu povijest u novom svijetlu. Budite svjesni izvanredne baštine naraštaja koji su živjeli prije vas: mnogi su vjernici hrabro prenosili vjeru usprkos svim kušnjama i nerazumijevanjima. Nikada ne zaboravimo da smo dio beskrajnog lanca muškaraca i žena koji su nam prenijeli istinu vjere i o nama danas ovisi hoćemo li je drugima prenijeti. Biti misionari pretpostavlja svijest o toj primljenoj baštini, koja je vjera Crkve. Nužno je da poznajete ono u što vjerujete, da biste to mogli naviještati. Kao što sam napisao u uvodu Katekizma za mlade YouCat, koji sam vam darovao na Svjetskom susretu mladih u Madridu, "morate poznavati svoju vjeru istom onom točnošću kojom stručnjak iz informatike poznaje operativni sistem nekog računala; morate je poznavati kao što glazbenik poznaje djelo koje izvodi; da, morate biti mnogo dublje ukorijenjeni u vjeri generacije svojih roditelja, da biste se mogli snažno i odlučno oduprijeti izazovima i napastima ovog doba" (Predgovor).                       3. Pođite! Isus je poslao svoje učenike u misiju ovim nalogom: "Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se" (Mk 16, 15-16). Evangelizirati znači donijeti drugima Radosnu vijest spasenja a ta Radosna vijest je jedna osoba: Isus Krist. Kada ga susretnem, kada otkrijem koliko me Bog ljubio i spasio, u meni se rađa ne samo želja, već potreba da pomognem drugima da ga upoznaju. Na početku Ivanova Evanđelja vidimo Andriju koji, nakon susreta s Isusom, žuri dovesti mu svoga brata Šimuna (usp. 1, 40-42). Evangelizacija uvijek započinje susretom s Gospodinom Isusom: onaj koji mu se približio i iskusio njegovu ljubav želi odmah s drugima dijeliti ljepotu toga susreta i radost koja se rađa iz toga prijateljstva. Što više poznajemo Krista, to ga više želimo naviještati. Što više razgovaramo s njim, to više želimo govoriti o njemu. Što smo više Kristom osvojeni, to više želimo druge dovesti k njemu. Po krštenju, po kojem se rađamo na novi život, Duh Sveti nastanjuje se u nama i rasplamsava naše umove i srca. On nam pokazuje kako da ljubimo Boga i uđemo u sve dublje prijateljstvo s Kristom. Duh nas potiče da činimo dobro, da služimo drugima, da darujemo sami sebe. Potvrdom smo, zatim, ojačani darovima Duha da možemo naviještati evanđelje na sve zreliji način. Duh ljubavi je dakle duša misije: on nas potiče da izađemo iz samih sebe i "pođemo" evangelizirati. Draga mladeži, pustite da vas vodi snaga Božje ljubavi, pustite da ta ljubav pobijedi u vama težnju da se zatvorite u vlastiti svijet, probleme i navike; imajte hrabrosti "poći" od samih sebe da biste "pošli" drugima i pokazali im put koji vodi do susreta s Bogom. 4. Naviještati evanđelje svim narodima Krist je poslao svoje učenike da svjedoče njegovu spasenjsku prisutnost svim narodima, jer Bog u svojoj preobilnoj ljubavi želi da se svi spase i da nitko ne propadne. Svojom žrtvom ljubavi na križu, Isus je otvorio put svakom muškarcu i ženi da mogu upoznati Boga i ući u zajedništvo ljubavi s njim. On je također ustanovio zajednicu učenika da se navještaj spasenja evanđelja pronese sve do nakraj zemlje i dopre do muškaraca i žena svih mjesta i svih vremena. Neka ta Božja želja bude i naša! Dragi prijatelji, otvorite svoje oči i pogledajte oko sebe: mnogi su mladi izgubili smisao života. Pođite k njima! Krist i vas treba. Pustite da vas zahvati njegova ljubav, budite oruđa neizmjerne ljubavi, tako da ona dopre do svih, osobito do onih koji su "daleko" od Boga. Neki su mu daleko u zemljopisnom smislu, drugi su mu pak daleko zbog svog načina života. Neki još uvijek nisu primili osobno evanđelje, drugi, pak, premda su ga primili, žive kao da Bog ne postoji. Otvorimo svima vrata našeg srca. Uspostavimo s njima dijalog u jednostavnosti i poštovanju. Ako se taj dijalog vodi u pravom prijateljstvu, tada će biti plodonosan. "Narodi" kojima smo poslani nisu samo druge zemlje svijeta, već su to također razna područja života kao što su naše obitelji, gradske četvrti, mjesta na kojima se uči i radi, skupine prijatelja i mjesta na kojima ljudi provode slobodno vrijeme. Radostan navještaj evanđelja je upravljen svim područjima našega život, bez iznimke. Želim istaknuti dva područja na kojima je vaša misionarska zauzetost još urgentnija. Prvo su područje društvene komunikacije, na poseban način Internet. Kao što sam vam, draga mladeži, već jednom drugom prilikom toplo preporučio "osjećajte svojom obvezom unositi u kulturu ovog novog komunikacijskog i informacijskog okruženja vrijednosti na kojima počiva vaš život! [...] Na vama, mladi, koji ste se gotovo spontano suživjeli s tim sredstvima komunikacije, leži posebna zadaća evangelizacije toga 'digitalnog kontinenta'" (Poruka za 43. svjetski dan sredstava društvene komunikacije, 24. svibnja 2009.). Naučite kako mudro koristiti to sredstvo. Budite svjesni i opasnosti koje ono sa sobom nosi, osobito opasnosti ovisnosti, miješanja stvarnog svijeta s virtualnim i zamjenjivanja izravnog susreta i dijaloga s osobama s kontaktima na internetu. Drugo je područje putovanja i migracije. Danas je sve veći broj mladih koji putuju, ponekad zbog studija ili posla, a katkad zbog zabave. Ali tu imam pred očima također sva migracijska kretanja, kojima se milijuni, često mladih, ljudi seli i mijenja regiju ili državu zbog ekonomskih ili društvenih razloga. I te pojave mogu postati providonosne prigode za širenje evanđelja. Dragi mladi, ne bojte se svjedočiti svoju vjeru također u tim sredinama! Prenositi radost susreta s Kristom dragocjen je dar za one koje susrećete. 5. Učinite ih učenicima! Pretpostavljam da ste iskusili teškoću da svoje vršnjake pozovete da dožive iskustvo vjere. Često ste se imali priliku osvjedočiti kako kod mnogih mladih, osobito u određenim trenucima života, postoji želja da upoznaju Krista i žive vrijednosti evanđelja, ali se osjećaju nedoraslima i nesposobnima. Što učiniti? Prije svega, već sama vaša blizina i vaše jednostavno svjedočanstvo predstavljaju način na koji Bog može dotaći njihovo srce. Krista se ne naviješta samo riječima, već taj navještaj mora uključivati čitav život i pretočiti se u djela ljubavi. Ono što nas čini vjerovjesnicima jest ljubav koju je Krist ulio u naša srca; naša ljubav, stoga, mora sve više biti nalik njegovoj. Poput dobrog Samarijanca i mi moramo biti uvijek pozorni na one koje susrećemo, znati slušati, shvatiti, pomoći, da bismo one koji traže istinu i smisao života doveli u Božju kuću koja je Crkva, gdje nada i spasenje prebivaju (usp. Lk 10,29-37). Dragi prijatelji, ne zaboravite nikada da je prvi čin ljubavi što ga možete učiniti bližnjemu to da podijelite s njim izvor svoje nade: onaj koji ne daje Boga, daje premalo! Isus svojim učenicima zapovijeda: "Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih uime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio" (Mt 28, 19-20). Sredstva koja nam stoje na raspolaganju da "druge učinimo učenicima" u prvom redu su krštenje i kateheza. To znači da osobe kojima naviještamo evanđelje moramo dovesti do susreta s Kristom živim, osobito u njegovoj riječi i sakramentima. Tako će moći povjerovati u njega, upoznati Boga i živjeti njegovu milost. Volio bih da se svatko zapita: jesam li ikada imao hrabrosti predložiti mladima koji još uvijek nisu primili sakrament krštenje da to učine? Jesam li ikoga pozvao da krene putom otkrivanja kršćanske vjere? Dragi prijatelji, ne bojte se predložiti svojim vršnjacima susret s Kristom. Zazivajte Duha Svetoga: on će vam pokazati kako ćete Krista sve potpunije upoznati i ljubiti i kako da budete domišljati i kreativni u prenošenju evanđelja. 6. Postojani u vjeri Kada naiđete na teškoće u misiji evangelizacije, možda ćete ponekad biti u napasti da poput proroka Jeremije kažete: "A ja rekoh: 'Ah, Gospode Jahve, gle, ja ne umijem govoriti: dijete sam'". Ali i vama Bog odvraća: "Ne govori: 'Dijete sam!' Već idi k onima kojima te šaljem i reci sve ono što ću ti narediti" (Jr 1, 6-7). Kada se osjećate nedoraslima, nesposobnima, slabima u naviještanju i svjedočenju vjere, ne bojte se! Evangelizacija nije naša inicijativa i ne ovisi prije svega o našim talentima, već je povjerljivi i poslušni odgovor na Božji poziv. Stoga se temelji ne na našoj snazi, već na Božjoj. Iskusio je to apostol Pavao: "To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas" (2 Kor 4, 7). Zbog toga vas pozivam da vam u tome temelj budu molitva i sakramenti. Autentična se evangelizacija rađa uvijek iz molitve i na nju se oslanja: moramo prvo razgovarati s Bogom da bismo mogli govoriti o Bogu. U svojoj molitvi povjeravamo Gospodinu osobe kojima smo pozvani, moleći ga da dotakne njihovo srce; molimo Duha Svetoga da nas učini svojim oruđima za njihovo spasenje; molimo Krista da nam nadahne riječi koje ćemo reći i učini nas znakovima svoje ljubavi. I, općenitije, molimo za misiju čitave Crkve, prema izričitom Isusovu zahtjevu: "Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju" (Mt 9,38). Pronađite u euharistiji izvor svoga vjerskog života i svojeg kršćanskog svjedočenja, redovito sudjelujući na misi nedjeljom i kad god možete kroz tjedan. Često pristupajte sakramentu pomirenja: to je dragocjeni susret s Božjim milosrđem u kojem nas on prihvaća, oprašta nam i obnavlja naša srca u ljubavi. Potrudite se da primite sakrament potvrde ako već to niste učinili te se pomno i predano pripravite za njegovo primanje. Potvrda je, kao i euharistija, sakrament misije, jer nam daje snagu i ljubav Duha Svetoga da bismo svoju vjeru neustrašivo ispovijedali. Potičem vas nadalje da prakticirate euharistijsko klanjanje. Vrijeme provedeno u slušanju i dijalogu s Isusom prisutnim u sakramentu postaje polazište novog misijskog oduševljenja. Ako budete slijedili taj put, sam Krist će vam dati sposobnost da budete potpuno vjerni njegovoj riječi i da ga vjerno i odvažno svjedočite. Ponekad ćete biti pozvani dokazati svoju ustrajnost, osobito kada u naviještanju Božje riječi naiđete na odbacivanja i protivštine. U nekim dijelovima svijeta neki od vas trpe zato što, zbog pomanjkanja vjerske slobode, ne mogu javno svjedočiti vjeru u Krista. Ima i onih koji su životom platili svoju pripadnost Crkvi. Potičem vas da ostanete čvrsti u vjeri, sigurni da je Krist uz vas u svakoj kušnji. On vam ponavlja: "Blago vama kad vas - zbog mene - pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!" (Mt 5, 11-12). 7. U jedinstvu s čitavom Crkvom Dragi mladi, da biste ostali postojani u ispovijedanju kršćanske vjere ondje gdje ste pozvani, vi trebate Crkvu. Nitko ne može sam svjedočiti evanđelje. Isus je poslao svoje učenike u misiju zajedno. Obratio im se u množini kada je rekao: "učinite učenicima". Svoje svjedočanstvo, dakle, dajemo kao članovi kršćanske zajednice i zajedništvo življeno u Crkvi našu misiju čini plodonosnom: po jedinstvu i ljubavi koju imamo jedni prema drugima drugi će nas prepoznati kao Kristove učenike (usp. Iv 13, 35). Zahvalan sam Gospodinu za dragocjeno djelo evangelizacije koje provode naše kršćanske zajednice, naše župe, naši crkveni pokreti. Plodovi te evangelizacije pripadaju čitavoj Crkvi: "Jedan sije, drugi žanje", govorio je Isus (Iv 4, 37). Ne mogu ovdje ne zahvaliti Bogu za veliki dar misionara, koji se potpuno posvećuju naviještanju evanđelju sve do nakraj svijeta. Zahvaljujem isto tako Gospodinu za svećenike i posvećene osobe, koji se potpuno razdaju da drugima navijeste Isusa Krista i da ga oni uzljube. Želim ovdje potaknuti mlade koje je Bog pozvao da se oduševljeno posvete tim zvanjima: "Blaženije je davati nego primati" (Dj 20, 35). Onima koji ostavljaju sve da ga slijede, Isus obećava stostruko i vječni život! (usp. Mt 19, 29). Zahvaljujem također za sve vjernike laike koji se svim silama trude živjeti svoju svakodnevicu kao misiju gdjegod se nalazili, u obitelji ili na poslu, tako da se Krista ljubi i služi mu se i da Božje kraljevstvo sve više raste. Tu mislim osobito na one koji djeluju na polju odgoja, zdravstva, poduzetništva, politike i ekonomije i u mnogim drugim područjima apostolata laika. Krist treba vašu zauzetost i vaše svjedočenje. Neka vas ništa – ni teškoće, ni nerazumijevanja – ne odvrati od toga da donosite Kristovo evanđelje u mjesta u kojima se nalazite: svaki je od vas dragocjen u velikom mozaiku evangelizacije! 8. "Evo me, Gospodine!" U zaključku, draga mladeži, želim vas pozvati da osluškujete duboko u svom srcu Isusov poziv da naviještate njegovo evanđelje. Kao što pokazuje veliki kip Krista Otkupitelja u Rio de Janeiru, njegovo je srce otvoreno ljubavi prema svima, bez razlike, a njegove su ruke širom raširene da zagrle sve. Budite vi Isusovo srce i ruke! Idite i svjedočite njegovu ljubav, budite novi misionari nošeni ljubavlju i otvorenošću prema svima! Slijedite primjer velikih misionara Crkve, poput svetog Franje Ksaverskog i drugih! Na završetku Svjetskog dana mladih u Madridu blagoslovio sam nekolicinu mladih s raznih kontinenata koji su polazili u misije. Oni su predstavljali brojne mlade koji su, ponavljajući riječi proroka Izaije, rekli Gospodinu: "Evo me, mene pošalji!" (Iz 6, 8). Crkva ima povjerenja u vas i duboko vam je zahvalna za radost i snagu koju nosite. Velikodušno koristite svoje talente u službi naviještanja evanđelja! Znamo da se Duh Sveti daje onima koji se ponizna srca učine raspoloživima za taj navještaj. I ne bojte se: Isus, Spasitelj svijeta, je s nama u sve dane, sve do svršetka svijeta (usp. Mt 28, 20)! Taj poziv, koji upućujem mladima iz čitavog svijeta, ima posebnu važnost za vas, dragi mladi iz Južne Amerike! Naime, na Petoj općoj konferenciji latinskoameričkog episkopata, održanoj u Aparecidi 2007., biskupi su pokrenuli "kontinentalnu misiju". Mladi, koji na tome kontinentu čine većinu stanovništva, predstavljaju važnu i dragocjenu snagu za Crkvu i društvo. Vi dakle prednjačite u toj misiji! Sada kada se Svjetski dan mladih vraća u Latinsku Ameriku, pozivam sve mlade toga kontinenta da prenose svojim vršnjacima iz čitavog svijeta oduševljenje svoje vjere! Neka Djevica Marija, Zvijezda nove evangelizacije, koju se zaziva također kao Gospu od Aparecide i Gospu Guadalupsku, prati svakog od vas u vašoj misiji svjedočenja Božje ljubavi. Svima vama, s osobitom ljubavlju, podjeljujem svoj apostolski blagoslov. Iz Vatikana 18. listopada 2012. Papa Benedikt XVI.
[ Generalna ] 09 Jul, 2013 14:44

Kontinuitet je najvažniji za napredak, i ako ga nemate, sve ostale stvari koje imate su nebitne. A da biste imali kontinuitet – morate biti umjereni u treninzima, drugom riječju, ne trenirajte više nego tijelo može apsorbirati, jer samim tim riskirate da se pretrenirate, razbolite ili ozlijedite. To se obično dešava kada biste to najmanje htjeli, zato je važno da slušate tijelo ako vam ono nešto govori da nije u redu. Nekoliko dana pauze neće škoditi, ali tjedni bez treninga vam mogu oduzeti sav vaš dosadašnji uloženi trud.

 Prisilni odmor najčešće traje do sedam dana, pa ću ukratko napisati kako biste trebali reagirati poslije tog razdoblja kada se vratite u treninge.

Do četiri dana propuštenog treninga

Vratite se na trening kao da se ništa nije dogodilo. Nemojte pokušavat nadoknađivati propuštene treninge. Uguravanje dodatnih treninga unutar sljedećih nekoliko dana može prouzrokovati još jedno raspadanje za koje ćete morati dodati još nekoliko dana prisilnog odmora. Morate shvatiti da se neće desiti ništa ako tu i tamo propustite par dana treninga, pod uvjetom da se to dešava rijetko.

Od četiri do sedam dana propuštenog treninga

Ako ste propustili treninge zbog bolesti, što je najčešći slučaj, nećete biti spremni da se vratite normalnim treninzima iako više nemate nikakvih simptoma bolesti. Bolest je utjecala na promjenu kemije vaših stanica u tijelu i to izravno utječe na vaš kapacitet treninga koji možete apsorbirati. Ovo će se najjasnije pokazati na treningu jer će vam puls biti viši od uobičajenog za određeni tempo/brzinu kojom se inače krećete. Ako je to slučaj morat ćete propuštene treninge tretirati kao da niste malo više od sedam dana trenirali, bez obzira što ste se vratili na treninge i prije.

Ako propušteni treninzi nisu zbog bolesti i spremni ste za treninge, trebati ćete napraviti neke modifikacije u svoj plan. Najbolja promjena koju biste mogli napraviti da propušteni tjedan uvrstite u vaš plan kao tjedan za odmor. Iako ste pomaknuli vaš trening blok, vaši treninzi više neće biti sinkronizirani da vas dovedu na vrh forme za vašu prvu glavnu utrku.

Više od 7 dana propuštenih treninga

Ako i nakon sedam dana niste u stanju vratiti se na treninge, forma će vam sve naglije padati progresivno svaki dan, te nakon mjesec dana netreniranja morati ćete sve početi ispočetka. Savjetujem da učinite sve da se vratite unutar tjedan dana treninzima. Najbolji lijek za to je prevencija, slušajte svoje tijelo. Ako se ne osjećate u redu, radije odmorite nekoliko dana nego da kasnije morate odmarati tjednima, a trud i vrijeme koje ste uložili u trening se više neće računati, i morati ćete početi sve ispočetka.

Napisao: Damir Mesec

IzvoR.  http://www.trcanje.hr/sto-i-kako-nakon-propustenih-treninga/4153/

[ Generalna ] 09 Jul, 2013 14:43

Kada trkači obično razgovaraju o treninzima, brojke koje se provlače su najčešće vezane uz tjednu ili mjesečnu kilometražu te intervalne treninge i brzine izvođenja istih te broj ponavljanja. Za mali napredak u rezultatskom smislu obično bude okrivljena premala mjesečna kilometraža, dok se o kvaliteti pojedinog treninga ne govori, a odmor kao dio treninga praktički ne spominje.

 

Dužine, intervali, tempo i… lezi, odmori, ne boj se

Žestoki trening i naporan rad se provlače kao misao vodilja do vrhunskog rezultata, a posebice iz zapadne kulture prožete protestantskom etikom te „work hard„ principom, što stoji za ostvarivanje vrhunskog rezultata.

Međutim i rekreativni trkači, a posebice trkači početnici s malo iskustva, usvajaju principe treninga vrhunskih trkača. Slično ljubiteljima automobilizma koji na cesti u svojoj „stjuniranoj“ Opel Corsi umisle da su Schumacher.

Posljedice su obično ozljede, pretreniranost, mali napredak, a tko to preživi, reći će zagovaratelji velikih dužina, postaje vrhunski trkač.

Ni oni nisu potpuno u krivu, međutim u cijeli trenažni proces, ma kakav on bio treba ukomponirati odmor. Odmor je dio treninga, moglo bi se reći i najvažniji dio treninga, kada tijelo prihvaća ono što se radilo na treningu.

Prisjetite se učenja pjesmica napamet u osnovnoj školi („kasni ćuk il’ netopir..željeznicu guta već daljina…“). Dan prije ste učili, učili i nekako su se još uvijek javljale greške pri ponavljanju, a slijedeći dan ujutro ste ju recitirali kao glumac HNK. Trening ponavljanja pamćenja je imao efekt tek nakon što se mozak odmorio i dublje pohranio i bolje organizirao informacije. Mišići, kardiovaskularni sustav i ostale tjelesne komponente potrebne za trčanje, ne razlikuju se od tog principa.

Tijelo stalno teži ravnoteži i prilagođavanju na nove situacije. Svaki trening je stres za tijelo i ono se prilagođava tom stresu na način da postaje jače te da bi kasnije moglo izdržati još veći stres tj. u ovom slučaju trening. Proces „jačanja“ se događa između 2 treninga tj. u fazi odmora te je zbog toga to jako bitan segment cijelog trenažnog procesa.

Više je manje i obrnuto…

Nedovoljno odmora između treninga će rezultirati time da se tijelo nikada neće dovoljno prilagoditi novim izazovima i doći će do onog kojeg neće moći savladati. Tada će treniranje rezultirati s ozljedom, sindromom pretreniranosti ili gubitkom motivacije.Naravno, postoji i obrnuti proces. Ako između 2 treninga ima previše odmora tada se efekti prijašnjeg treninga gube. (učenje pjesmice napamet u nedjelju, a odgovaranje za 7 dana, bez ponavljanja između).

Kako naći ravnotežu između previše i premalo treninga i odmora ovisi o individualnom pristupu. Svatko je poseban na svoj način i potrebno mu je više ili manje odmora, a do toga koliko je to vremena, obično se dolazi modelom pokušaja i pogrešaka. Vlastitih ili trenerskih.

Jedan trener je rekao: „Svi znaju kako jako trenirati, jedino što oni najbolji znaju na vrijeme stati i odmoriti“.

U većini slučajeva veći problem je previše treniranja. Naime, previše odmora se okrivljuje za mali napredak pa se to kompenzira sa povećanim brojem i intenzitetom treninga. Osim odmora od treninga, potrebno je odmoriti se i od utrka te je pohođenje istih iz vikenda u vikend također besmisleno, a pogotovo ako se svaka trči maksimalno.

Ovo su principi kojih bi se prvenstveno trebali držati početnici u trčanju, a koje nakon nekoliko istrčanih utrka ponese euforija i trkačka ovisnost te počinju pretjerivati.

Postoji više modela i mišljenja o tome kako i kada bi se trebalo ili ne stati na loptu. Možete ih do besvijesti slušati nakon lokalnih utrka ili treninga jer ispada da je svaki trkač jedan model. I to je u redu. Problem je što svatko misli da je on „jedini ispravni“ model. Jedan od takvih je i prikazan u prošlim izdanjima „Runners Worlda“ , a više o tome proučite na slijedećoj poveznici: www.runnersworld.com/running-tips/time-rest

Napisao: Pavao Vlahek

Izvor:  http://www.trcanje.hr/odmor-kao-dio-trkackog-zivota/6176/

[ Generalna ] 09 Jul, 2013 14:28
Prije točno deset godina pjevač i kantautor Zlatan Stipišić #Gibonni imenovan je prvim ambasadorom dobre volje UNICEF-a u Hrvatskoj. Na svečanosti u Zagrebu primio je priznanje i tako postao dio velike obitelji poznatih osoba koje diljem svijeta pomažu djeci. Čestitamo mu od srca uz želje da zajedno za djecu radimo i dalje. Tvoji UNICEF-ovci! —
[ Generalna ] 09 Jul, 2013 14:14
DRAGI MLADI!! :D
VEČERAS, U 20:45H, KAO I SVAKI UTORAK, KATEHEZE ZA MLADE U SV.FRANE. VODITELJ KATEHEZE JE FRA TOMISLAV.
A KATEHEZA ZA ONE MRVICU MANJE MLAĐE ;) , JE U SRIJEDU U 20:45H, A VODITELJ KATEHEZE JE FRA ANDRIJA.
DOBRODOŠLI! :D
[ Generalna ] 09 Jul, 2013 13:30
Papa Franjo posjetio je u ponedjeljak, 8. srpnja otok Lampedusu kao znak solidarnosti s emigrantima iz siromašnih zemalja koji stradavaju na granicama Europe u potrazi za boljim životom. Po završetku misnog slavlja na kojem se okupilo petnaestak tisuća vjernika, stanovnika Lampeduse i okolnih područja, Papa je pred kipom Madonna di Porto Salvo (Gospa od sigurne luke), zaštitnice ribara i otoka Lampeduse izmolio molitvu Mariji, Zvijezdi mora.
 
Papina molitva Mariji, Zvijezdi mora

Marijo, Zvijezdo mora,
još jednom dolazimo k tebi pronaći utočište i mir,
moliti za zaštitu i pomoć.
Majko Božja i Majko naša, svrni svoj nježni pogled
na sve one koji se svakodnevno suočavaju s opasnostima mora
da bi svojim obiteljima osigurali nužna sredstva za život,
da bi štitili poštivanje stvorenoga, da bi služili miru među narodima.
Zaštitnice iseljenika i putnika, majčinskom brigom budi uz muškarce, žene i djecu
koji su prisiljeni pobjeći iz svojih zemalja u potrazi za budućnošću i nadom.
Neka se susret s nama i našim narodima
ne pretvori u izvor novog i težeg ropstva i ponižavanja.
Majko milosrđa, izmoli oprost nama koji smo,
zaslijepljeni sebičnošću, nadvijeni nad vlastitim interesima i zatvorenici naših strahova,
neosjetljivi za potrebe i patnje braće.
Utočište grješnika, izmoli obraćenje srca
onima koji stvaraju ratove, mržnju i siromaštvo, iskorištavaju braću i njihovu krhkost,
bave se nedostojnom trgovinom ljudskim životom.
Uzore ljubavi, blagoslovi muškarce i žene dobre volje,
koji prihvaćaju i služe onima koji se iskrcavaju na ovom tlu:
neka primljena i darovana ljubav bude sjeme nove bratske povezanosti i zora svijeta mira.
Amen.
 
(Lampedusa, 8.7.2013.)
[ Generalna ] 09 Jul, 2013 13:28

Run Lošinj, run! je program organiziranog rekreativnog trčanja koji već drugu godinu u Malom Lošinju provode Mihaela Petrović i Andrea Fazlić, mladi sportaši, inače Lošinjani sa zagrebačkom adresom – studenti kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

 Triatlonac Andrea Fazlić, u ovom projektu voditelj trčanja za napredne trkače, kaže da su na ideju da pokrenu jedan ovakav projekt došli nakon što su uočili da u Malom Lošinju redovito ima gostiju koji u jutarnjim satima trče.

“Htjeli smo omogućiti turistima koji trče, a ima ih dosta, da sudjeluju u organiziranom trčanju. Vodili smo se time da ljudi koji trče, radije trče organizirano“ , kaže Andrea, ističući da je veoma zadovoljan što je Turistička zajednica Malog Lošinja prepoznala i podržala ovaj projekt. Program Run Lošinj, run! je privukao i znatnu pozornost medija, a najviše prostora u svojim programima posvetili su mu Radio Lošinj, Radio Rijeka, časopis More i Nova TV.

Run Lošinj, run! je program rekreativnog trčanja podjednako namijenjen početnicima i naprednim trkačima, turistima i lokalnom stanovništvu.

U početku su, kako nam je rekao Andrea Fazlić, prevladavali turisti, ali se sve više uključuju i domaći. Što se turista tiče, Andrea ističe da su za rekreativno trčanje posebno zainteresirani Slovenci. Turisti iz Slovenije su u srpnju prošle godine bili najbrojniji, dok su u kolovozu domaći turisti bili nešto brojniji.

Voditelji programa polaznicima daju trkačke savjete, savjete o prehrani i rehidracji, o važnosti rekreacije, važnosti treninga, konstantnom održavanju forme i dr. Također, nude i obilazak lošinjskih plaža i prirodnih ljepota tijekom treninga. Treninzi se, naime, ne odvijaju svaki dan duž iste staze, na istim lokacijama, nego se iz dana u dan mijenjaju lokacije koje trkači prođu.

Mihaela i Andrea u opisu svoga programa ističu da je to vanstadionski trkački program koji uključuje specifični pripremni, glavni i završni dio trkačkog treninga. Dominantan sadržaj glavnog dijela treninga je kontinuirana aerobna aktivnost niskog i srednjeg intenziteta, naravno prilagođena sudionicima.

Program Run Lošinj, run! država se tijekom srpnja i kolovoza, u jutarnjim satima, od 7.00 do 9.00, svakim danom osim subote i nedjelje.

 Andrea Fazlić je posebno zadovoljan što gosti koji se jednom uključe u ovaj program u pravilu dođu ponovo. Neki su sudjelujući u programu Run Lošinj, run! ostvarili značajan napredak u svom rekreativnom trčanju, tako da među sudionicima ima onih koji su upravo u sklopu ovog programa po prvi put u životu istrčali stazu polumaratona.

Izvor:  http://www.trcanje.hr/run-losinj-run-program-za-pocetnike-i-za-napredne/6161/

[ Generalna ] 09 Jul, 2013 13:25

Dvadesetak mladih Župe sv. Nikole Tavelića u Kustošiji predvođeni duhovnikom vlč. Ivanom Valentićem te trima animatorima i ove su godine, od 1. do 7. srpnja sudjelovali na ljetnom kampu „Škola zajedništva“ u Caritasovu domu u Kaljama. Program kampa se, kao i prošle godine, temeljio na četirima glavnim uporištima: ljudske vrijednosti, kreativni rad, igra i rast u katoličkoj duhovnosti. Dan bi započeo jutarnjom molitvom i razgibavanjem, a nastavio se radom u kampu. Kako bi kuća u kojoj sudionici kampa borave bila uvijek čista pobrinule su se djevojke, dok je zadatak mladića bio obnoviti Caritasov dom, obojiti klupe, počistiti župnu crkvu sv. Mihaela, ali i pomagati mještanima Kalja pri slaganju drva za ogrjev. Za vrijeme kreativnih radionica mladi su izrađivali krunice i križeve koji će se najesen prodavati, a sav novac od prodaje darovat će se jednoj obitelji iz župe. Ne smiju se zaboraviti ni sportske aktivnosti koje su također bile sastavni dio svakodnevice kampa – društvene igre, turniri u odbojci, nogometu i stolnom tenisu.

 „Otvorite svoje srce Bogu, pustite da vas Krist iznenadi!“


Zasigurno najbitnije uporište i odraz onoga na čemu se ovaj kamp temelji jest duhovni program. Mladi su u grupama zajednički promišljali o Evanđelju koje je bilo pripremljeno baš za taj dan te ga pokušali aktualizirati i primijeniti na sebe i svoj život. Papa u miru Benedikt XVI. rekao je: „Otvorite svoje srce Bogu, pustite da vas Krist iznenadi!“. Duhovni plodovi kampa očituju se upravo u tim riječima jer su se mladi kroz svakodnevna klanjanja pred Presvetim, svete mise, šutnju i molitvu otvorili Kristu i dopustili da ih vodi, da im progovara, da ih iznenadi. Raspoloženje koje se osjećalo posljednjeg dana kampa, mladi su ponijeli svojim domovima. „Naučili smo služiti i Boga na prvo mjesto stavljati!“ stihovi su himne koju su sudionici sami napisali i uglazbili. Oni bi ih trebali uvijek sjećati na ono što su u ovih tjedan dana doživjeli i spoznali, ali i biti poticaj kako živjeti, davati se za drugoga i graditi odnos s Bogom i svojim bližnjima.
Organizatori se nadaju širim razmjerima kampa dogodine, te pozivaju i ostale mlade iz drugih župa Zagrebačke nadbiskupije na uključenost, jednostavno poručujući da su ovih sedam dana cjelokupnog rasta mladog čovjeka kroz molitvu, rad, igru i zajedništvo neprocjenjiva avantura s Bogom.

Martina Gelo
 
Izvor:  http://zg-nadbiskupija.hr/naucili-smo-sluziti-i-boga-na-prvo-mjesto-stavljati
[ Generalna ] 08 Jul, 2013 16:25

U nedjelju, 7. srpnja na večernjoj Svetoj Misi u crkvi sv. Ante u Humcu pokraj Ljubuškog petorica mladih franjevačkih novaka položilo je prve redovničke privremene zavjete.

Sveto misno slavlje predvodio je novi provincijal Hercegovačke franjevačke provincije, fra Miljenko Šteko, koji je također i primio zavjete mladih novaka.

Prve zavjete dali su:

fra Hrvoje Ćurčić (župa Male Gospe, Benkovac)
fra Nikola Jurišić (župa Bezgrješnog Začeća BDM, Posušje)
fra Emanuel Letica (župa sv. Franje Asiškog, Bukovica)
fra Jozo Mandić (župa Uznesenja BDM, Široki Brijeg)
fra Antonio Musa (župa Uznesenja BDM, Široki Brijeg)

[ Generalna ] 08 Jul, 2013 13:57
Možemo i službeno reći da je Animatorsko ljeto 2013. počelo! :o) Naša Prva Lošinjska uspješno je došla u Dom sv. Martina na Malom Lošinju gdje su ih dočekali mladi iz Sisačke biskupije :o)
[ Generalna ] 08 Jul, 2013 12:38
U emisiji Trag vjere od 14.05 donosimo, priču iz Vatikana u kojoj je službeno potvrđeno da će blaženi papa Ivan Pavao II. biti proglašen svetim, aktualni papa Franjo predstavio je svoju prvu encikliku ''Svjetlo vjere'' i otputovao na svoje prvo službeno putovanje izvan Rima. Bili smo u Osijeku na svečanosti preuzimanju službe đakovačko-osječkog nadbiskupa i metropolita Đure Hranića, a predstavit ćemo i knjigu njegova prethodnika monsinjora Marina Srakića. Uoči početka mjeseca ramazana i ramazanskog posta doznali smo kojih se propisa muslimani u narednom razdoblju trebaju držati. Posjetili smo i dva samostana- benediktinski na otoku Pašmanu i sestre karmelićanke u klauzuri u Mariji Bistrici. Urednica emisije je Antonia Hrvatin Roth.